Zemljišna knjiga je javna evidencija stvarnih i drugih prava povezanih s nekretninama.
Postojanje i uredno vođenje zemljišne knjige od  iznimne je važnosti za promet nekretnina jer svakome omogućuje da na brz i lak način provjeri tko je vlasnik određene nekretnine. Upis vlasništva u zemljišne knjige, doduše, ne znači da je upisana osoba zaista i vlasnik određene nekretnine, a niti je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dovoljno da se osoba u zemljišnu knjigu upiše na nekretnini kao vlasnik.
 
Glede vlasništva nekretnine u konačnici je mjerodavno „zbiljsko“ stanje koje ne mora uvijek proizlaziti iz zemljišne knjige.
 
Zanemarivanje stanja u zemljišnoj knjizi ipak može za upisanog vlasnika imati ozbiljne posljedice s obzirom da Zakon o zemljišnim knjigama propisuje da osoba koja je u dobroj vjeri upisala neko knjižno pravo (npr. pravo vlasništva) po samom zakonu stječe to knjižno pravo makar za njegovo stjecanje nisu bile ispunjene sve materijalne pretpostavke.
 
Što znači „dobra vjera“ ocjenjuje se od slučaja do slučaja i u sudskoj praksi je zamijećeno da sudovi naginju suditi u korist „stvarnog vlasnika“ (dakle, osobe koja nije upisana kao vlasnik u zemljišne knjige), te od osoba koje se upisuju u zemljišne knjige zahtijevaju da dobro prouče stanje zemljišne knjige (pa čak i da izvrše uvid u zbirku isprava), kao i da izađu na teren i razgledaju nekretninu.
  
Iako se na prvi pogled ovakvi zahtjevi mogu smatrati pretjeranima, treba imati na umu da je nesređeno stanje zemljišnih knjiga realnost u Republici Hrvatskoj i da bi stroga primjena načela povjerenja u zemljišne knjige mogla imati nepravične posljedice prema neupisanim vlasnicima.
 
Iz tog razloga, potencijalni kupci trebaju postupati s povećanom pozornošću prilikom kupnje nekretnine što uključuje i pribavljanje savjeta pravnog stručnjaka glede analize sadržaja zemljišne knjige.