Jamstvo za ozbiljnost ponude: novčani polog kao sredstvo
Članci
Zakon o javnoj nabavi omogućava naručiteljima da u postupcima javne nabave zatraže dostavu jamstva za ozbiljnost ponude kao instrument osiguranja od određenih rizika te s time u vezi naručitelj mora jasno odrediti vrstu, način i uvjete jamstva, ali prema zakonu ne može zahtijevati novčani polog. Ipak, ponuditelj uvijek ima mogućnost dati novčani polog u traženom iznosu umjesto traženog jamstva, poput bankarske garancije ili zadužnice.

Jamstvo za ozbiljnost ponude određuje se u apsolutnom iznosu koji ne smije biti viši od 3% od procijenjene vrijednosti nabave. U postupku pregleda i ocjene ponuda, naručitelj najprije provjerava je li jamstvo za ozbiljnost ponude dostavljeno prije isteka roka za dostavu ponuda. Ako jamstvo nije pravodobno dostavljeno, naručitelj je obvezan takvu ponudu odbiti kao nepravilnu. Međutim, ako je dostavljen dokaz o uplati novčanog pologa, to se smatra valjanim jamstvom za ozbiljnost ponude, sukladno članku 214. Zakona o javnoj nabavi.

S time u vezi, bez obzira na sredstvo jamstva koje je naručitelj odredio, gospodarski subjekt može uvijek ponuditi novčani polog kao jamstvo u traženom iznosu. Ova fleksibilnost omogućuje ponuditeljima da biraju najpogodniji način osiguranja svojih ponuda, bilo da je riječ o novčanom pologu ili drugom obliku jamstva. U praksi su stoga sve češće uplate pologa kao jamstva za ozbiljnost ponude te je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) u svojoj odluci potvrdila da je čak moguće da novčani polog uplati netko drugi umjesto ponuditelja.

Konkretno, u predmetu pod klasom UP/II-034-02/22-01/525 od 8. rujna 2022. godine, razmatrana je situacija u kojoj je za ponuditelja uplatu izvršila treća strana, dok je naručitelj tvrdio da jamstvo za ozbiljnost ponude nije dostavljeno jer nije evidentirana uplata od strane ponuditelja. Tijekom postupka, utvrđeno je da je gospodarski subjekt iz Zagreba uplatio novčani polog umjesto ponuditelja te u opisu uplate naveo da se radi o uplaćenom novčanom pologu za ponuditelja i u njegovo ime, a sve kako bi se izbjegli potencijalni zastoji zbog međunarodnih transakcija i ubrzao sam proces uplate.

Naručitelj je u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda zabilježio navedenu uplatu, ali ju je smatrao nevaljanom jer uplatu nije izvršio sam ponuditelj. DKOM je, međutim, zaključio da, budući da dokumentacija o nabavi ne zabranjuje uplatu pologa od strane treće strane i s obzirom na to da je iz opisa uplate bilo jasno da se odnosi na ponuditelja, jamstvo za ozbiljnost ponude je valjano dostavljeno.

Na temelju svih utvrđenih činjenica, DKOM je zaključio da tvrdnja naručitelja kako jamstvo za ozbiljnost ponude nije uplaćeno ne može biti prihvaćena. Stoga se radilo o situaciji u kojoj je polog, iako uplaćen od strane drugog gospodarskog subjekta, ipak ispunio uvjete iz dokumentacije o nabavi te je priznat kao valjan.

Povezane objave i članci